Prije 23. godine (1. lipnja 1995.) pokrenut je Hrvatski kulturni centar Nova Bila. Povodom našeg rođendana donosimo vam priču o tome kako je HKC nastao i kako je rastao u tim prvim godinama. Zanimljivo štivo po sjećanjima Dragana Đide, idejnog tvorca i ravnatelja JU HKC-a, donosimo u četiri nastavka.
ČETVRTI DIO:
Probe i nastupi Limene glazbe „Nova Bila“
Unatoč danonoćnim aktivnostima oko uređenja novog prostora HKC-a, nije se prestajalo s probama i radom s Limenom glazbom Nova Bila. Dapače, probe su nam služile pored onog edukativnog i za razvijanje novih planova glede HKC-a. Poslije svake probe dolazili smo u budući novi prostor i radovali se, u polumraku zbog slabe rasvjete, stalnom napretku radova. Nisu izostali ni nastupi koji su se jednostavno rojili i nizali za nama. Za brojne nastupe jedino kao nagradu dobivali smo zahvalnice, pohvale i priznanja. Danas one prekrivaju gotovo ukupnu površinu zidova HKC-a Nova Bila. One razumije se za nas imaju neprocjenjivu vrijednost, mada kada bismo svaku od njih gledali kao samo deset eura, danas bi za te novce mogli opremiti još jedan ovakav orkestar. Bit ću slobodan i reći da opremanje ovakvog orkestra instrumentima, odorama, notnim materijalom i drugim pomagalima ne bi nikako stajao manje od 100.000,00 eura. Međutim, naša vrijednost danas ne mjeri se vrijednošću opreme, naša prava vrijednost je u školovanim glazbenicima koji su danas u našim redovima, a baš za njih smo i danonoćno radili na stvaranju boljih uvjeta.
Izrada loga (zaštitnog znaka) HKC-a i Limene glazbe
Svjesni da stvaramo brend, isto tako svjesni da svaki brand mora imati neka prepoznatljiva obilježja, maštali smo o tome kako da izgleda logo HKC-a, logo limene glazbe, logo glazbene škole, logo i grb manifestacije „Dani Nove Bile“ Za logo HKC-a sam imao viziju, vidio sam ga kao dva velika slova K u ogledalu, koja predstavljaju „kulturni“ spojeni u ogledalu izgledaju ovako kao veliko slovo H „hrvatski“ a unutrašnjost je „centar“ u čijem sastavu je i Andrićeva otvorena knjiga kako on opisuje Travnik. Prvo slovo K je crvene boje dok drugo u ogledalu je plave boje, opet malo hrvatske simbolike. Ovu moju ideju u corelu ovjekovječio je Branko Filipović modni dizajner iz Travnika. Ideju za logo limene glazbe nismo imali, al smo znali gdje je potražiti. Tražili smo je od akademskog kipara Zdenka Jurišića iz Novog Travnika koji nam je onako uz kavu u kaffeu Osmica na paragon bloku nacrtao veliko slovo G i modificirao ga u ogromnu trubu, što simbolizira „glazbu“ i u unutrašnjost ubacio veliko slovo L koje je bilo znatno manje od prvog slova i bilo je u njegovom središtu, a simboliziralo je „limenu“. I ovu ideju je corelom ovjekovječio Branko, a glazbena škola je već imala svoj logo koji također on malo modificira i predlaže i radi logo i grb manifestacije „Dani Nove Bile“.
Organizacija prve manifestacije „Dani kulture i športa Nova Bila 1995.“
Na inicijativu NK „Nova Bila“ tada kluba u vremenu obnavljanja i kluba s terenom na kom je žito posijano, rađa se ideja o organiziranju malonogometnog turnira. Ideja se širi i na druge. Članovi nogometnog kluba predložili su 1995.godine, da se, za blagdan Duhova, organizira turnir u malom nogometu. Razvijanjem te ideje i uključivanjem svih relevantnih čimbenika koji djeluju na prostorima Nove Bile došlo se do zaključka da se organizira manifestacija sa širim sadržajima. Formiran je i inicijativni odbor na čijem čelu je bio gospodin Zoran Gazibarić. Uz potporu Općinskog poglavarstva, crkve, bolnice, vojske, športskih klubova, kulturnih i športskih institucija odlučeno je da to postane tradicionalna manifestacija pod nazivom «Dani kulture i športa» Prva manifestacija, dakle, održana pod ovim nazivom za blagdan Duhova u vremenu od prvog lipnja 1995. godine do četvrtog lipnja 1995. godine. Manifestacija je organizirana uzorno sa športskim, kulturnim i zabavnim sadržajima. Novoj Biloj su u tri dana predstavljeni glumci, glazbenici, umjetnici, športaši iz cijele Središnje Bosne, iz Hercegovine, Hrvatske i Austrije. Nova Bila je kroz ove dane, uz vjerničko, bila kulturno, zabavno i športsko središte ovog dijela Središnje Bosne. Na temelju bogatih športskih, kulturnih i zabavnih sadržaja, kao i velikog broja sudionika i posjetitelja koji su pratili manifestaciju i sudjelovali u programu, opći je dojam da je ona uspjela.
OGŠ Novi Travnik školska 1995./96. – 2017./18.
U rano proljeće 1995. g. dao sam inicijativu za pokretanje prvog područnog odjela glazbene škole u Novoj Biloj. Koja je krenula s radom u rujnu iste godine. Ideja se proširila i na susjedne gradove: Vitez, zatim Busovača, Brestovsko, Lepenica, Kreševo, Uskoplje i Jajce. Neki od njih i danas su aktivni, dok su drugi ugašeni ili su prerasli u privatne glazbene škole. Ova ideja iznjedrila je brojne glazbenike, odredila je mnogima trajno zanimanje, pa su danas uvaženi predavači diljem Središnje Bosne i šire.
Cilj je bio omasoviti i glazbeno opismeniti članove limene glazbe i iz buduće škole crpiti kadrove za istu. Znao sam da je novotravnička glazbena škola 1994. godine krenula u obnavljanje rada. Obnovu škole pokrenula je gospođa Tamara Barabaš. Bilo je jasno, trebalo se naći s gospođom Tamarom i predočiti joj ideju o pokretanju područne škole u Novoj Biloj. Ubrzo smo saznali gdje gospođa stanuje i uputili se s gospodin Marinko Matošević – bojnik i ja s bocom crnog vina i nekim slatkišem na kratko sjelo, sastanak, u njen stan. Kada smo došli pred vrata začuo se iz stana sitan lavež psa. Prije no što smo pozvonili na vrata čuli smo okretanje ključa i lagano otvaranje vrata. Na vratima pojavila se gospođa i gospodin, a ispred njih mali psić, pekinezer. Dobar dan ja sam Dragan (Marinko), ja sam Tamara, a ovo je moj muž Bela, bile su nam prve riječi. A ovo, pitao sam pognutim pogledom u psića onako u šali. To je naša „Maza“ odgovorili su, sretno i zadovoljno, gotovo u istom trenutku. Znao sam da su dobri ljudi uvijek sretni, a ako nisu mogu kupiti sreću, nabave si psa. Loši ljudi nisu sretni, a niti mogu kupiti sreću, jer ako nabave psa, neće biti sretni ni oni niti pas. Dakle moj prvi dojam bio je, da su ovo dobri ljudi i danas dok pišem ovo radujem se što sam imao čast upoznati takve ljude i poslije će se vidjeti, imati ih za prijatelje.
Na tom sijelu (sastanku) dogovorili smo pokretanje prvog područnog odjela novotravničke glazbene škole u Novoj Biloj. Ideja o pokretanju iste gospođi Tamari se jako svidjela. Dogovorili smo da ćemo mi uz pomoć općinskog poglavarstva Travnik sa sjedištem u Novoj Biloj osigurati sve potrebne uvjete za pokretanje područne škole. Tada smo joj dali garanciju da će područna škola biti u funkciji već početkom nove školske godine, a to je rujan 1995. g. Gospođa Tamara već tada dala je do znanja da će istu ideju ponuditi i susjednim gradovima.
Razumljivo je da svaka ideja, pa tako i ova naiđe na cijeli niz prepreka, pa barem to bili i lokalni moćnici koji su pokušavali čak i mojom suspenzijom s radnog mjesta zatvoriti ovaj odjel. Uvijek čvrsto u zaštitu ove škole, pa i mene stao je Marinko Matošević. Pa stoga jednostavno moram izraziti silnu zahvalnost gospodinu Matoševiću za sve ove godine što čvrsto stoji i brani stavove ove područne škole.
Danas 23 godine od pokretanja ovog područnog odjela možemo reći da je kroz njega prošlo najmanje cca 700 učenika, od kojih je srednju glazbenu školu upisalo i uspješno završilo preko 60 učenika, a 15-ak njih upisalo je Muzičku akademiju u Sarajevu te ju završilo ili su još uvijek na studiju.
Kroz našu limenu glazbu prodefiliralo je više od 80 polaznika OGŠ. Neke je život odveo negdje drugdje, a dosta njih je i danas s nama.
Brojni naši učenici daju stalni doprinos lokalnoj zajednici kroz razne nastupe u civilnim i crkvenim slavljima, a zidovi naših prostorija danas su ispunjeni fotografijama s raznih nastupa diljem BiH, ispunjeni pohvalnicama s Federalnih, državnih te međunarodnih natjecanja.
Danas JU Hrvatski kulturni centar Nova Bila broji pet redovno uposlenih djelatnika, pet vanjskih suradnika (voditelja sekcija) i sedam djelatnika glazbene škole. Ima odličnu suradnju sa srednjom i osnovnom glazbenom školom te brojnim kulturnim, sportskim i drugim udruženjima naše općine, kantona i države. Sedam sekcija koje danas aktivno djeluju u HKC-u spremne su odazvati se na svaki nastup te iz svog bogatog repertoara ponuditi ono najbolje.
Stvoriti nešto zajedničkim snagama nije nimalo lako. Stvoriti nešto dobro plemenito i profesionalno nekada se činilo kao nemoguće. No čini se danas nakon svih ovih godina da ipak nije tako.
Više od dva desetljeća marljivog rada članova i djelatnika Hrvatskog kulturnog centra Nova Bila danas može poslužiti kao primjer mnogima kako se iz jedne male i obične ideje može stvoriti nešto veliko i za lokalnu zajednicu iznimno vrijedno.